Ustaj vojsko,jednog jutra povikao je Domar Mata,cistit treba snijeg nam vrata zatrpao,a na polozaje treba ici, smjenu napravit.Mata, pa sad ce i Bozic povikao je jedan iz grupe, te 1992 godine.Svi smo se pogledali i glave oborili te svako u svojim mislima,"kako bi bilo lijepo da smo kod kuce",Skripu snijega zamijenili su pucnji metaka i granata koji su dolzili od Brvnika,culi se pucnji svake minute,kao sto se danas cuju petarde,samo sto na nebu nisu bile razne boje.Prijatelji i mi smo se tada radovali,ali danu svakom zavrsenom jer je prosao a niko nije poginuo,niti ranjen bio.Uistinu je danas lijepo i radost je drugacija,dolazi nam BOZIC i uistinu se treba radovat i veselit. Zelim svima da se raduju sa svojima i da uvijek veseli budu,dok BOZIC iscekuju.