"ZOV PROÅ LOSTI"

OSJETIH U SEBI, ZOV PROÅ LOSTI SVOJE
MISLI ME VODE U DJETINJSTVO MOJE.
O,PEĆNIKU MOJ,TAMO DALEKO
KAMEN SUNCE I MAJÄŒINO MLIJEKO.

PRAÅ NJAVI PUTI,I Å KRIPA KOLA
TEÅ KI KORACI,VOLOVA I KONJA.
UMORNI LJUDI,ŽURI KUĆI SVAK
POLAKO SE SPUÅ TA I GUSTI MRAK.

MRAK SE SPUSTIO,U NAÅ E SOKAKE
U TAMI OSLUÅ KUJEM OÄŒEVE KORAKE.
PJESMA ODJEKUJE NIZ SELO CIJELO
TO MOMCI ODOÅ E CURAMA NA PRELO.

OPUSTJELO SELO,NA DUÅ I JE RANA
A POSEBNO KAD SE SJETIM IZ MLADOSTI DANA
PRED CRKVOM KRIŽ VELIKI PROGOVARA
"DOĐI I POKLONI SE,JA SAM PONOS I DIKA
NAŠEG PEĆNIKA"...

Anto Aničić